Lajkovac
facebook_page_plugin

Radovan Jemcov - Ruskin  (1935 - 2006)

Da sport i nauka mogu da se uzajamno prožimaju, najbolje se pokazalo na primeru Jemcov Radovana, čoveka koji je bio svestran, veoma talentovan i uspešan,

rođen je u Lajkovcu 1935 godine, i za razliku od druge dece koja su prvo počela da pokazuju interesovanje za igru, Jemcov je već sa pet godina počeo da se interesuje za učenje, znajući imena svih evropskih država kao i njihove glavne gradove.

Polazak u školu doneo je nova iznenađenja, Jemcov je već tada znao da igra šah, pa je ubrzo počeo da pobeđuje svoje učitelje, dok su mu stariji đaci pretili i batinama, ukoliko ih ne pusti da ga pobede,

osnovnu školu završava sa odličnim uspehom, i upisuje mašinsku tehničku školu u Valjevu, ali uporedo sa školovanjem, veoma mnogo vremena provodi na igralištu “Želje” gde sa ostalom decom igra fudbal,
njegov talenat za igru sa loptom veoma brzo će uočiti ljudi iz kluba, pa će Jemcov ubrzo postati i standardni igrač Železničara.

Po završetku školovanja u Valjevu, upisuje mašinski fakultet u Beogradu gde uporedo sa studujama, nastavlja da igra za Želju, igrao je na poziciji veznog, odlikovo ga je odličan dribling kao i veoma precizni pasovi, njegove lopte su kao po pravilu uvek stizale u pravom trenutku do napadača, dešavalo se da i sam dovrši akciju pogotkom, mada mu to nije bila glavna uloga, više je svoje saigrače upošljavao i bio zaslužan za mnoge postignute golove.

Treba još napomenuti za studije u Beogradu, da je diplomirao mašinstvo na avio smeru, kao i da je bio jedan od najboljih studenata, zasluživši stipendiju vojnog preduzeća “Krušik” Valjevo, da bi po okončanju studija otišao na odluženje vojnog roka u tadašnju “JNA”.

U vreme služenja vojnog roka, Radovan Jemcov ili kako su ga drugari zvali “Ruskin” nije nastupao za Železničar.

Prestankom služenja vojnog roka i povratkom u Lajkovac, dobija zaposlenje u železničkoj ložionici kao mašinski inženjer, ujedno nastavivši sa igrama za “Želju”,
ali ubrzo dobija ponudu da se preseli u Bajinu Baštu, i svoje znanje i umeće primeni na usavršavanju Elektrana,
tako da će svoju poslednju utakmicu za Železničar, odigrati 1963 godine protiv Mladog Radnika iz Junkovca, oprostivši se zauvek od Želje i plavog dresa, prekinuvši tako svoju fudbalsku karijaeru, posvetivši se u potpunosti poslu i naučnom istraživanju, u kome će imati puno upeha, pa će biti priznat i van granica tadašnje Jugoslavije.

Ostaje da se pamti da je Radovan Jemcov - Ruskin bio izuzetan talenat i odličan igrač, koji je svojim kvalitetom pokazao da je pravi “Željin - As”
da je nastavio sa fudbalskom igrom, zasigurno je mogao da zaigra i u najjačim ligama u to vreme.